Text by Tanja Škrgatić

«Općenito govoreći percepcija nečeg simetričnog strši u asimetričnom okružju. Međutim vrijedi također i suprotno, tj. da nepravilnost u pravilnom okružju izaziva pozornost. Iznenadna tišina često se daje kao primjer istog, stvarajući u nama nelagodu kada sat prestane otkucavati.»
Rudolf Wille

Geometrije Damira Sobote primjer su jedne optimistične tišine. Tišine koja se ističe u žamoru scene iz koje se izdvaja ovaj mladi umjetnik. Damir u svom slikarstvu sam sa sobom igra jednu neizvjesnu igru. Rezultat ne ovisi nimalo o sreći, o datom trenutku, već o pomnom razmišljanju i predviđanju idućeg poteza. Iako već unaprijed određene, njegove kompozicije vođene su intuicijom koja diktira proces nastanka djela i stvara već prepoznatljivu ikonografiju autora. Prisustvo vlastite geste sveo je na minumum, a tehniku shvatio kao eksperiment, usredotočivši se na bezbroj mogućnosti koje mu pružaju geometrijski oblici i slikarska podloga. Pokret unutar slika afirmira kako geometrijskim oblicima ploha koje koristi, tako i intenzitetom boja koje se na njima izmijenjuju, i sam govoreći o potrebi za ritmom, pokretom, skladom. Kad nas kroz rad vodi intuicija teško je biti siguran u izvjestan rezultat, u pobjedu crnih ili bijelih, kvadrata ili kruga, teško je zapravo i objasniti što je to što nas je dovelo do tražene harmonije u slici. Damir se kroz svoj rad ne upušta u enigmatična prostranstva geste, ne niječe ili afirmira Benjaminov kontekst aure umjetničkog djela, već daje jasan cilj, kako je sam rekao, da promatrač jednostavno vidi sliku bez da ju isčitava. Iako njegove slike ne sadrže direktan dijalog sa prirodom one nisu zbog toga samoodržive, već nastaju kao posljedica i povijesti i sadašnjosti, a prije svega kao direktna poveznica s njegovim ranijim radovima koji se nastavljaju jedni na druge poput slagalice. Vizualna pamćenja i mentalne konstrukcije zapravo su sadržaj ovih radova, i ona su poznata samo i isključivo umjetniku. Dakle, on od nas ne traži da budemo na protivnikovoj strani, već na njegovoj, poznavajući pravila i prateći tok igre, pritom nas ne podcijenjuje već nam daje slobodu promatranja i moć da u njoj nesmetano uživamo. Damirove slike od nas ne traže rekonstrukciju svog stvaranja niti nas čine zarobljenicima vlastite polivalentnosti, njihova vrijednost leži upravo u toj jednostavnosti i direktnosti, a njihov šarm u mladenačkom optimizmu. Na kraju autor pred promatrača stavlja nimalo jednostavan zadatak – vidjeti.

• Rudolf Wille, Symmetrie-Versuch einer Begriffsbestimmung; u: Symmetrie, Darmstadt 1986, str. 453.